U povijesti sporta, pišem općenito, na Klasnića mislim poglavito!
Trči, dribla, uvijek nova šema, a organa, bubrega on nema!
Potreba mu to sigurno nije, jer je pare zaradio još prije!
Kad se za njega ovih dana čuje, krv venama brže nam putuje!
Srca nam se stežu, suze lete, svi plačemo kao devedeset pete!
Sijetimo se ponosnih gardista, Hrvatskog roda i Isusa Krista!
Svi smo bili na križ razapeti, al smo Dom svoj obranili sveti!
Klasnić nije vojsku odslužio, al je bojnik svatko je vidio!
Za Hrvatsku srcem se borio!
Bilić mu je povijerenje dao, jer je i sam srcem igrao!
Svima nama je odavno jasno, talenata imamo previše!
Al Klasnić što je napravio, rijetko kada povijest ovo piše!
Presudio poljacima golom, kao kockar za kockarskim stolom!
Život svoj on na kocku stavlja, al moralnu dužnost on obavlja!
Hladnokrvno i bez malo straha, borbenošću i sa puno daha!
Uklizava kao kamikaza, osmijeh mu je ko i dijeda mraza!
17. lipnja golčinu zabio, a sutna dijalizu primio!
Doktor njegov što ga je liječio, ovako je Ivanu govorio!
To što Ivo ti učini sada van je svih Dr. dekada!
Što je sada to u tebi jako, pa te nosi, i švabo bi plako!
Majstor Ivo odgovara jasno, ponosito, ne baš tako glasno!
Čuj doktore, vanzemaljac nisam, krv u meni Hrvatska treperi!
A posebno te lipanjeske noći, u meni se inat probudio!
Uvalit ću sada za koju večer i Turcima ako bude sreće!
A vas Nijemce poštujem duboko, gnijezdo svoje ja sam ovdije svio!
Al sam Hrvat, to sam uvijek bio!
Golčinu ću ja i vama dati, nemojte se na mene ljutiti!
Foto:Marko Grubišić.






















